ako još uvijek postojiš.
nekako me uhvatilo nešto u tim notama Tvoim.
neki glupi flešbek sa nedostajanjem.
nedostajanjem tog vremena i tih osjećaja,
ne Tebe.
barem ne svijesno.
štajaznam, pa me nešto stislo u grlu.
pa si fulo notu i nešto počeo nesigurno kenjat.
pa sam se trznula nazad u sada.
s tom glupom vlagom u očima, skrivenom od tebe.
nekako zadovoljna. ali isprazna.
zadovoljna.
zadovoljna? ne znam.
isprazna?
isprazna.
kraj koji nikako nema veze sa početkom.
i kraj koji nema osjećaja.
jednom davno nešto.
u sredini ničega
nekako
nekad
jednostavno
nestalo.
"Superosjećaj supernedostajanja."
{jedan od onih koji se jedva protumače, nećete se ljutit}

|